Obraćenje

Kada sam imao 14 godina, u ratnom sam se Karlovcu, tijekom jednog od prvih napada JNA na grad, počeo moliti. Molio sam se Isusu i Mariji. Kako nisam kršten kao dijete, bilo je to moje prvo vjersko iskustvo. Kako mi je molitva uslišana (naime, tijekom četiri godine rata niti jedna granata nije pogodila našu zgradu iako ih je uokolo palo sigurno 30-ak), dugo sam, desetljeće i pol bio tzv „anonimni vjernik“. Sakramente sam primio tek 2008.

Iako sam ispočetka vrlo rijetko odlazio na misu, nakon pet godina „katoličkog staža“ počeo sam na misu odlaziti barem jednom mjesečno.

Nekad sam čitao Feral, danas čitam Glas koncila. Nekad sam psovao Boga, danas vjerujem u njega. Kako je to moguće?

Ne znam. Valjda, tajna vjere. Misterij koji nikada nećemo moći racionalno dokučiti ili objasniti. Nikada nećemo otkriti što je vjera nekom znanstvenom metodom, nekim empirijskim istraživanjem. Antropologija, psihologija, psihijatrija, sociologija religije; sve one samo grebu po površini, objašnjavaju naše kognitivne ili društveno uvjetovane dodire s organiziranom religijom ili osobnim doživljajem onostranog, ali ne objašnjavaju onu srž – što je vjera?

To može i zna objasniti samo Bog, niti ja sam niti itko drugi ne može objasniti zašto sam ja počeo vjerovati.

 

Danas imam potrebu otići u katedralu dvaput tjedno. Samo sjedim i molim se, nekad netko svira (kao jučer netko flautu), nekad se ne čuje ništa, nekad se čuje žamor brojnih turista. Ja čujem svoje misli, ponekad na njih nema nikakvog odgovora, a ponekacd u srcu osjetim da me netko blago miluje i kao da kaže: „Vjera te je tvoja spasila“.

 

Oprostite na ovoj intimnoj ispovijesti. Vjerovali vi ili ne, ovo će vas pitanje jednom već dostići. Kako ćete vi odgovoriti na njega?

 

Sretno s traženjem odgovora.

Izjava kršćanske vjere (Škotska crkva)

Škotska crkva organizirana je u 46 prezbiterija (presbyteries) na području okruga. U svakom prezbiteriju zastupljeni su svećenici i jednak broj starješina (elders). Na nacionalnoj razini najviše je tijelo Opća skupština (General Assembly) koja uključuje 400 svećenika i 400 starješina. Opću skupštinu vodi moderator koji se bira svakog svibnja na razdoblje od 12 mjeseci. Moderator nije vrhovna osoba u Crkvi jer se drži kako je Isus Krist „kralj i glava Crkve“. Skupština donosi pravne akte kojima se uređuje djelovanje Crkve.

Crkva od 1690.g. ima status nacionalne crkve u Škotskoj. Taj je status zajamčen Ugovorom o uniji između Engleske i Škotske iz 1707.g. Nema nikakvog državnog utjecaja na ustroj, doktrinu i bogoštovlje. Na Općoj skupštini kraljicu samo predstavlja visoki povjerenik (Lord High Commissioner) koji izrijekom ne smije utjecati na raspravu i odluke.

Posebno je zanimljiva Knjiga zajedničkog reda (Book of Common Order) Škotske crkve koja sadrži niz odjeljaka od kojih se posebno ističu: Red javnog bogoštovlja, Sakramenti,,Molitve za pojedine prigode i Red dnevnog (osobnog) štovanja (on se može rabiti osobno, u obitelji ili maloj skupini vjernika). Na kraju ove knjige nalazi se lijepa Izjava kršćanske vjere (A Statement of Christian Faith) koju je 1992. odobrila Opća skupština.

Pokušao sam ovu Izjavu prevesti na hrvatski jezik kako slijedi:

 

Vjerujemo u jednog Boga:

Oca, Sina i Duha Svetog.

Bog je ljubav

Hvalimo Boga Oca:

koji je stvorio i održava svijet.

Učinio nas je svojim sinovima i kćerima,

kako bismo dijelili njegovu radost,

zajedno živjeli u pravdi i miru,

brineći za njegov svijet i jedni za druge.

 

Proglašujemo Isusa Krista, Boga Sina:

rođenog od Marije,

snagom Duha Svetog,

postao je jedan od nas,

dijeleći naš život i našu smrt.

On nas je upoznao s Božjim suosjećanjem i milosti,

dajući nadu i objavljujući oproštenje grijeha,

nudeći iscjeljenje i potpunost svima.

Svojom je smrti na križu i svojim uskrsnućem,

pobijedio zlo.

Isus je Gospodar života i svega stvorenog.

 

Vjerujemo Bogu Duhu Svetom:

koji nas ujedinjuje s Kristom

i daje život Crkvi;

koji nas dovodi do pokajanja

i uvjerava nas u oproštenje.

Duh nas vodi

u našem razumijevanju Biblije,

obnavlja nas u sakramentima,

i poziva nas da služimo Bogu u svijetu.

 

Radujemo se daru vječnog života:

imamo sigurnu nadu

u uskrsnuće putem Krista,

i čekamo njegov ponovni dolazak

kako bi sudio svijetu.

Tada će se sve stvari obnoviti;

I sve stvoreno će se radovati

u štovanju Oca kroz Sina,

snagom Duha,

jedan Bog, blagoslovljen uvijeke.

 

Navedeno prema Book of Common Order, Saint Andrew Press, Edinburgh, 2015

Bogoštovlje u Škotskoj crkvi

Ovoga sam ljeta po prvi puta pribivao bogoštovlju u Škotskoj crkvi (Church of Scotland). Bogoštovlje je održano u crkvi st. Machar u starom dijelu Aberdeena, po veličini trećeg grada u ovoj zemlji. Saint Machar je bio biskup keltsko-irskog podrijetla iz 6. stoljeća. Vjeruje se da je još u ta davna vremena postojala crkva na ovom mjestu u Aberdeenu. Dobila je status katedrale u 12. stoljeću. Škoti koriste posebnu riječ (kirk) kako bi označili crkvu, jednako građevinu kao i instituciju.

Škotska crkva najveća je vjerska zajednica u Škotskoj. Broji oko 350 000 registriranih članova dok se još milijun Škota smatra na neki način povezanima s ovom crkvom. Crkva je reformirana, a po crkvenom ustrojstvu prezbiterijanska. Osnovana je u 16. stoljeću kada je reformacija zahvatila najsjeverni dio današnje Velike Britanije. Osnovao ju je reformacijski velikan John Knox, suvremenik i učenik Jeana Calvina.

Škotsko reformirano bogoštovlje strukturirano je na sljedeći način:

Najprije svećenik poziva na službu; poziv je te nedjelje bio temeljen na psalmu 118. Svećenik upućuje poziv, a okupljena zajednica odgovara riječima: „Radujmo se i slavimo jer je Isus Krist naš Gospodin“. Nakon toga slijedi prva pjesma (hymn) koju cijela zajednica pjeva stojeći. Škotska crkva ima bogatu pjesmaricu (hymnary) s više od 700 pjesama za razne prigode. Nakon poziva na molitvu i trenutka tišine, svećenik upućuje poruku mladima koja je ovoga puta bila posvećena simbolici morskih školjaka od kojih je svećenik jednu i pokazao. Simbolika školjaka vezana je poglavito uz hodočašća. Potom se, također stojeći, pjevala druga pjesma.

Nakon toga je jedna od članica zajednice pročitala dva ulomka iz Svetog Pisma (Stari zavjet i epistolarni ulomak iz poslanice Efežanima). Potom je svećenik pročitao ulomak iz Evanđelja po Mateju. Svi ulomci čitaju se iz propovjedaonice koja se nalazi na malo povišenom mjestu. Nakon treće pjesme uslijedila je 20-minutna propovijed na temu: „Kako možemo pomoći bližnjemu“. Poslije propovijedi, članovi zajednice ustaju i naglas izgovaraju Apostolsko vjerovanje u kraćoj verziji. Pomoćnici (stewards) zatim prikupljaju dar (offertory) prolazeći pored klupa dok članovi zajednice sjede na svojim mjestima i daju milodar ako to žele.

Slijedi poziv na najsvečaniji dio bogoštovlja: Večeru Gospodnju (Communion). Prije samog sakramenta pjeva se prvi dio četvrte pjesme. To je posebna pjesma koja se pjeva u prigodi podjeljivanja Večere Gospodnje. U ovoj crkvi sakrament Večere Gospodnje podjeljuje se svake posljednje nedjelje u mjesecu. Način izvođenja je takav da se tanjurić s komadićima kruha prenosi od jednog do drugog člana zajednice, a potom pomoćnici donose čašu s vinom te svaki vjernik uzima čašu i otpija vino. Poslije Večere Gospodnje pjeva se drugi dio četvrte pjesme kao zahvala. Na kraju slijedi blagoslov vjernika.

Čitavo bogoštovlje je vrlo uravnoteženo, a posebno mirom ispunja Večera Gospodnja. U crkvi se osjeća smirenost i sabranost jer je cijela služba usmjerena ka pobuđivanju unutarnje potrebe za molitvom i razgovorom sa Svevišnjim. Nakon bogoštovlja uobičajeno je da vjernici ostanu na druženju. Druga služba u ovoj crkvi održava se u večernjim satima, a također se Večera Gospodnja podjeljuje samo jednom mjesečno (prve nedjelje u mjesecu).